Za mene je mobitel nužno zlo. Kupujem jeftinije modele, bez kamera, MP3 playera, iritantnih polifonih melodija ili hrpe igara koje one labilnijeg karaktera pretvaraju u ovisnike; razgovaram minimalno jer me brzo počne svrbit uho; SMS poruke koristim za kratke dogovore (priznajem, i pokoju ljubavnu poruku kad mi počne nedostajati moja bolja polovica); a kad mi se ne da javiti, ne javljam se. A ono što me najviše iritira su čestitanja raznih blagdana ili rođendana glupavim stihovima koje jednim pritiskom na tipku šalješ svima u imeniku – na takve ne odgovaram, a onog kome stvarno želim nešto čestitati nazovem na telefon ili dogovorim cugu. Mogla bih ja tako dugo pljuvati po mobitelima i ostaloj tehnologiji koja nas navodno zbližava, a zapravo je činjenica da ljudi nikada nisu bili usamljeniji kao u ovo doba ’svijeta kao globalnog sela’. I budem, drugi put.
Jer sad moram pohvaliti genijalnu akciju u sklopu australskog nacionalnog programa recikliranja – zlatar Nic Cerrone izradio je kolekciju zlatnog, srebrnog i brončanog nakita izrađenog isključivo od dijelova odbačenih mobitela, koji se može kupiti putem on-line aukcije do 12.studenog ove godine. Sav prihod donirat će se organizaciji Landcare Australia, koja je već u lipnju zajedno s industrijom mobilne telefonije organizirala akciju sađenja po jednog drva za svaki mobitel donesen na reciklažu. Bravo, bravo, bravo!!!
Izvor…