Vozimo se moja ljepša polovica i ja neki dan na posao, kad li se u koloni do nas stvori mlada ljepotica u BMW-u. I prvo što ja pomislim: ‘To joj je sigurno kupio tata. Ili ‘tatica’.’ I baš neugodno iznenadim samu sebe. Jer ja sam kao borac za ženska prava, bez predrasuda i u globalu nisam zavidna. Barem u to sama sebe uvjeravam. Pitam zato najboljeg mužića na svijetu:’Kaj ti pomisliš kad vidiš tak neku zbigecanu žensku u bijesnom autu, ko joj ga je kupio?’ A on će na to: ‘Ženska si nikad ne bi kupila BMW, eventualno Mercedes.’ Koje su pak to sad teorije? No dobro, možda mu je teorija glupa, ali bar nije zadrt kao ja pa ipak podržava mogućnost da žena može sama zaraditi dovoljno novca za takvu ekstravaganciju.

Ali ja ipak mislim da žena koja sama zarađuje nikad ne bi spizdila toliko para na limenu kutiju koja ju treba odvesti od mjesta A do mjesta B; žene kad kupuju auto pale se na boju i beskorisnu ali efektnu dodatnu opremu; žele da njihov autić bude sladak i mirišljav i da im privjesak od ključeva paše s ostatkom automobila. A možda se opet varam.

Ali ako se varam, pa za koga je onda smišljena ova posebna linija Nissan Micre i NEC laptopa u paseu? A uz laptop dobijete i futrolu izrađenu od istog materijala od kojeg su izrađena sjedala u autu! Raaaaaaj čovječeeee!

Izvor…