Biti snob – neprocjenivo! By Zla

Gledam maloprije na telki dvoje studenata koji su svoju prvu godišnjicu veze odlučili proslaviti u – wellness centru. Jer, kužiš, ono – tak su pod stresom. I tak su se njih dvoje kravili u kupki od vina, on si je izabrao aromaterapijsku masažu a gospodična masažu lica bisernim prahom, a na kraju su se okrijepili šampanjcem i obilnom zakuskom – platom sirovog voća i povrća koje su im sigurno naplatili ko svetog Petra kajganu. OOOO, sačuvaj me bože snobovskog preseravanja! Nemojte slučajno prošetat malo po šumi i nadisat se svježeg zraka – gospodičnica bi mogla zablatiti svoje štiklice, a tek ti grozni krpelji – zamisli da ti se udomaći negdje u međunožju, tam mu je baš toplo i vlažno. Pitam se samo kamo će za drugu, treću, četvrtu…desetu godišnjicu, kad su već sad počeli sa šampanjcem i bisernim prahom. I tko će to platit, kad starci prestanu financirati studij i spadnu na prosječnu hrvatsku plaću (ako bude sreće da se zaposle).
Gledam tako i ove pomodne ‘aromaterapijske’ kemijske olovke – s mirisima ruže, naranče, lavande, eukaliptusa, mente, grejpfruta i đumbira. Cijena, prava sitnica – 50 američkih dolkasa po komadu plus još 28 za mirisne uloške. I sjetim se da sam kao mala, prije kojih 25 godina, skupljala slične mirišljave kemijske i gumice. Samo kaj su se one prodavale na svakom kiosku i to za par dinara. A što se antistres terapije tiče – prošećemo moj mužić, ludi pas i ja šumom, popijemo par gemišta, udijelimo si masažu i to onu prostu i bog te veseli. Cijena – nula kuna. Biti snob – neprocjenjivo glupo!
Izvor…







Sve 5. Samo mislim da takvi nece zivjeti od place, nastavice stopama staraca uz pomoc istih te ce i njihova djeca raditi slicne stvari i djeca njihove djece. Zivot sa normajnim ljudima takvi bi smatrali krahom. A miris borova ce i dalje nositi u torbici.
slažem se i zapravo me za takve baš briga. ono što me nervira je činjenica da djecu danas odgajaju mediji koji im serviraju hrpu sranja i krivih životnih vrijednosti. a sve zbog toga što starci po cijeli dan rade poslove koje zapravo ne vole kako bi zaradili što više para koje onda opet troše na statusne simbole – aute, mobitele, krpice i ostale tričarije. i tako nastaje taj začarani krug u kojem su svi sudionici žrtve – nikad dosta para, nikad dosta mršava, nikad dosta velike cice, nikad dosta…
Zasto se upoce zamaras takvim glupostima. Boli te briga.