Vedrana Rudan prekjučer je povodom međunarodnog Dana žena ispred javnog zahoda na Trgu bana Jelačića muškarcima dijelila rit papir, a ženama cvijeće. Bila mi je to najzabavnija - super mi je ta Vedrana, i ja bi bila takva da me mama nije prefino odgojila; ali i najšokantnija vijest toga dana - naime, dok je muškarcima javni Wc besplatan, ženama se naplaćuje 2 kune. Za ne povjerovati! A komentar moje ljepše polovice bio je :’Kaj, ko vam je kriv kaj i vi nemate surlu među nogama!’ E dragi moj, da i ja imam surlu kam bi ju gurala? A kam bi ti gurao svoju?
A i taj Dan žena - prvo je služio muževima kao dobar izgovor da polupijani sa sparušenim buketićem kasne doma s posla i traže svoje bračno pravo na servirani ručak i seks na brzaka; onda su gospoda koja su postavila temelje divne nam države proglasila taj praznik komunističkom tiranijom, a danas nas na taj dan svi mediji obasipaju brojkama i statistikama koje dokazuju neravnopravan položaj žene, majke, radnice u društvu. Koja koma! Ja i dalje tvrdim - same smo si krive.
Ali ipak ne bih išla tako daleko kao dizajneri ovog bizarnog ‘trafutra’ koji po njihovim riječima ‘ženama daje slobodu da pišaju svagdje gdje to mogu i muškarci’. Znam, to nije nikakav gadget, ali uklapa se u moje današnje lamentacije, a i model izrađen za uporabu na mjestima gdje ga ne možete odmah isprati vodom (planinarenje, kampiranje, koncerti na otvorenom, u prijevoznom sredstvu itd.) obložen je high-tech plazmom koja odbija sve kapljice pa lijevak uvijek ostaje suh. Evo ti tehnologije! Pa kad cijenu (cca 25 dolkasa, ovisno o modelu) WhizBiza podijelim s 2 kune koliko košta javni WC za žene - to ti je 59 ‘muških’ pišanja i već si na pozitivnoj nuli. A svako novo pišanje - još i štediš. Eh, što je lijepo biti muškarac!
Izvor…