Dragi Djede Božićnjače, pišem ti ovo pismo u nadi da ćeš mi pomoći jer ne znam više kome da se obratim. Ove sam godine bila jaaaako, jaaako dobra i dala sam puuuno novaca tvojim bliskim prijateljima i poslovnim suradnicima tvrtki T-Com. Usuđujem se pretpostaviti da su ti oni dragi prijatelji budući da te i ovih kao i prijašnjih blagdana svakodnevno više desetaka puta gledam u njihovim reklamama pa si mislim ne bi valjda taj simpatični djedica kojeg sva djeca svijeta svake godine željno iščekuju pitajući se jesu li ili nisu ove godine bila dovoljno dobra da dobiju poklončić ispod bora, surađivao s nekim zločestim ljudima i reklamirao njihove proizvode. Znam, pojavljuješ se ti u reklamama svih telekomunikacijskih kompanija lijepe naše, ali ultimativni dokaz da je T-Com ipak najbolji od svih dobila sam u onoj tak smiješnoj kad svi pobjegnu doma pretplatiti se na MAXtv, a ti i Rudolf izvisite na cesti i niko vas ne ferma ni pol posto. Ha, ha, ha, kak fora. Nego, dragi moj stari bradonjo da ja pređem na stvar zašto ti pišem i ak mi ispuniš molbu ne moraš mi ništa ostaviti pod borom, nema veze, bude mi muž nekaj kupio.

Znaš, ja ti imam telefon i internet pretplatu na dvije adrese. I zamisli, želim nešto toliko suludo i komplicirano da korisnička služba gore navedenog T-Coma nakon dvije godine i desetak razgovora u kojima su mi obećali da će problem sada sigurno biti riješen i dalje ne može shvatiti što ja to zapravo od njih hoću. A ja ti hoću da mi 2 računa za telefon i internet na jednoj adresi stižu na tu istu adresu, a 2 računa za telefon i internet na drugoj adresi stižu na tu drugu adresu. Ali, oni meni već dvije godine šalju tri računa na jednu adresu i jedan račun na drugu adresu. Nadam se da iako si star i već pomalo senilan za sada pratiš ovu zavrzlamu. I kao da to samo po sebi nije robotima iz T-Coma dovoljno komplicirano, još sam ti ja na jednoj adresi naručila i MAXtv. I sad ti taj račun svaki mjesec dolazi na adresu moje mame, s koje sam se ja odjavila prije šest godina, na kojoj nisam imala nikakvu telefonsku liniju i koju naravno nisam dala T-Comu. Dragi djedice, što da radim??!! Možda sam ja luda, pa mislim da korisnička služba neke tvrtke služi tome da pomaže korisnicima.

Ali ne, te korisničke službe zapravo su ti đavolje sekte – s koliko god njih razgovarao na isto pitanje uvijek ćeš dobiti isti odgovor, istim tonom i usiljeno srdačnim izrazom lica. Mozak su im unaprijed isprali – ako ne znaju odgovor, to jest ne piše im na špranci, pozvat će nekog više rangiranog od sebe. Kad ih pitaš za prezime (pa mislim, oni znaju sve moje osobne podatke, a i želim znati koji je kreten odgovoran za to da me već dvije godine prcaju u zdrav mozak) oni ti kažu – dovoljno je moje ime. Ma koje ime čovječe, još malo pa ćete se predstavljati s brojevima. Pa ta čekanja na liniji, prespajanja nekome kome opet moraš ponavljati istu priču ponovo i ponovo. Testiraju naše strpljenje i dovode sumnju u naš zdrav razum. I uporno tvrde da su oni ovdje zbog nas!

Molim te Djede pomozi mi! S nestrpljenjem ću sljedeći mjesec čekati račune T-Coma. I molim te nemoj se ljutiti što ću isto pismo poslati i malom Isuseku (naravno, bez ružnih riječi i psovki) i Djedu Mrazu, jer zapravo nisam više sigurna koji od vas trojice nosi darove pod bor pa da se osiguram na svim frontama.

Unaprijed hvala, živio ti meni još tisuću godina i nosio nam darove, jer s čim će inače roditelji ucjenjivati svoju nestašnu dječicu.