Da, Samsung je kriv. I što s time?
Porota je u slučaju preko Bare izjavila kako je Samsung kriv, uz primarnu odštetu od kakvih milijardu i nešto sitno USD. Sutkinja taj iznos može i uvećati. Nekim uređajima će biti zabranjena prodaja na tlu SAD-a. No sve to skupa uistinu nije toliko bitno.
“Povijesni slučaj”, “kataklizmična budućnost mobilne industrije” i mnoštvo sličnih isječaka iz tekstova preplavili su mrežu svih mreža u kratkom roku nakon što je porota prije nešto više od dana obznanila svoju odluku sudu. Samsung je kriv. Zvuk cvrčaka bi bio prihvatljivija reakcija od svojevrsnih bombi u naslovima. Ukoliko već ima zapjenjenih, za ostatak teksta se preporučuje opuštajuće slušanje nekog od briljantnih uradaka Kevina Brahenya.
Još davne 2007. Jobs je prezentirao iPhone među ostalim i slavnom rečenicom koju se olako zaboravlja: “And boy have we patented it!”. Proces dobivanja nekog patenta nije jednostavan, a mnogi od apliciranih patenata su se tek nedavno počeli i odobravati, što je pak izazvalo čitavu salvu tužbi, protutužbi i općenito postalo dijelom patentnog rata. Bez stručne pozadine ili posebne želje za ulaskom u pravne vode, vrijedi tek reći kako je patentni sustav trebao poticati inovacije, a mišlju mnogih on danas služi za nešto potpuno suprotno. No, je li to uistinu i slučaj?
Ovako postrance je odveć lako (pre)pojednostavljivati stvari pa govoriti o “zaobljenim rubovima”, “multitouchu” i inim kao osnovama pobjede Applea. Iako postoji čitava hrpa apsurdnih patenata, neke ideje – točnije načini/metode na koji su te ideje izvedene su zaštićeni. Samsung ih je (is)koristio, tobože ih smatrajući nevažećima – što je razljutilo Apple. Prestanak krađe ideja je bila Jobsova mantra kada se govori o Androidu. Ideje se, unatoč tomu (i igri riječi), ne mogu patentirati – a s druge strane malo tko uistinu može tvrditi da Samsung nije “posudio” određene stvari sa iPhonea. To je posebno došlo do naglaska kako je potonji postajao sve popularnijim u očima i rukama potrošača. Tu se dolazi do (naj)bitnijeg dijela;
Apple je ovim procesom nastojao (i po svemu sudeći uspio) dokazati kako je Samsung, laički rečeno, “vozio valom” kojeg je stvorio Apple. Nakon nebrojeno mnogo pregledanih stranica u dokumentima koji su postali dostupni online (Scribd), jasno je kako su u Samsungu htjeli upravo to – “voziti se na valu”, a sve kako bi se u konačnici dobio bolji proizvod. To je bilo potpuno normalno razmišljanje, sve do trenutka kada način implementacije nekih elemenata nije počeo izgledati prilično prepoznatljivo – a bez licenciranja.
Vrijedi naglasiti kako nema govora o tome da je netko, pa makar taj netko bio i tabula rasa, u stanju zamijeniti Samsung sa iPhoneom. Samsungov logo je na svakom uređaju pa i toliko kontroverznom modelu (i bezbrojnim varijantama) Galaxy S jasno uočljiv, ali su elementi tu. Primjera radi; Reklame koje je potencirao Samsung su koristile baš slike “ladice s aplikacijama” umjesto početnog ekrana TouchWiz sučelja. Dok zadnje navedeni dio nije (dovoljno) nalik na iPhoneovo sučelje, prvi je već “u duhu” iOS-a.
Suprotno uvriježenom mišljenju Appleovog tabora, Samsung nije nastojao prevariti kupce. Samsung je kupce nastojao pridobiti tako što bi im na uređajima pokazao ranije poznate elemente u nešto drugačijem paketu, možda i više prilagođenom baš njima. Znali su što uzimaju, a upravo ta Samsungova strategija je polučila nevjerojatan uspjeh. I upravo to je ono zbog čega je Apple pokrenuo tužbu.
Modelom Galaxy S3, Samsung je jasno demonstrirao kako je u stanju zaobići dosta postavljenih pravnih prepreka – novinari su ga zbog konzervativnog pristupa u pojedinim segmentima i nazivali uređajem dizajniranim od strane odvjetnika. Tužbe koje će možda slijediti možda obuhvate i njega, no igranje proroka nije od značaja.
Što se tiče ovog procesa, točnije njegovog rezultata – Samsung u svojim rezervama posjeduje zavidnu količinu novca, a u svakom poslovnom kvartalu milijarda USD je tek zalogaj za diva iz Koreje. Sve da u konačnici sutkinja taj iznos i utrostruči u skladu s njenim mogućnostima – problema nema.
Samsung je učinio svoje, kako ga god okarakterizirali. Kriv je i njegovi direktori su itekako svjesno išli s time, ali im se prokleto dobro isplatilo. Probili su se u jednog od najvećih proizvođača mobilnih uređaja smaknuvši praktički sve bivše divove s tronova – a kraj im se još ne nazire. Sasvim jasno, nekolicina će odmah spomenuti i (moguće) posljedice pečata “kompanije koja kopira”. Makar će zvučati čudno, posljedica nema. Potrošače jednostavno ne zanima tko koga kopira, potrošače zanima isključivo proizvod koji je, eto, projektiran “samo za njih”.
S time rečenim, odgovor na pitanje koliki će ovo utjecaj imati na mobilnu industriju, inovacije, “jadne” potrošače i ine pojmove koji već neko vrijeme preplavljuju novosti iz IT svijeta je jednostavan. Izgledno beznačajan. Zapravo, više beznačajan no kataklizmičan, kako mnogi predstavljaju ova svježija odvijanja klupka. Vrsno izvedena dramaturgija potencirana od strane nekih novinara („novi uređaji neće imati multitouch!“) jasno utječe na još veći (i krajnje nepotreban) razdor među pojedinim skupinama potrošača koje se na ovaj ili onaj način identificiraju s nekim proizvođačem.
Uzgred, nema bitnih razlika među kultistima jedne ili druge platforme. Zar itko stvarno utočište pronalazi u personifikaciji gadgeta – hladnih (dobro, ponekad i vrućih) komada elektronike? No, to je već druga tema, baš kao i sami Apple.











