Nedugo nakon predstavljanja nove generacije Amazonovih Kindle Fire HD e-book čitača, kao i nakon jučerašnjeg predstavljanja Barnes&Noble-ove Nook Color HD konkuretske linije uređaja, možemo vidjeti trend koji potvrđuje ono što razmatra ovaj tekst, koji je bio pripremljen mnogo ranije.

Prije više od mjesec dana britanski teoretičar tehnologije Tom Chatfield objavio je svoj članak za BBC kolumnu „Future“, koji se dotiče problema digitalizacije knjiga i njihovog opstanka u svijetu gubitka materijalnog medija informacije općenito.

I dok se članak uglavnom oslanja – premda je svjestan i drugih implikacija – na detekciju problema u velikom jazu između enormnog potencijala digitalnog medija i distribucijske infrastrukture koja je zbog očuvanja „autorskih prava“ izuzetno restriktivna, ovdje ćemo se pozabaviti fundamentalnim problemom knjige kao arhaičnog načina konzumacije informacija i komunikacije općenito, kojem se digitalizacijom pokušava udahnuti novi život, transplantirati taj „um“ u novo, virtualno tijelo digitalnog medija, kao što smo to već napravili s glazbom, fotografijom i filmom.

Knjiga je mrtva

Na samom početku, moramo biti jako iskreni prema sebi i priznati: pisana riječ, posebice u formi knjige, je mrtva. Mrtva je iz jednostavnog razloga što je zadnje desetljeće pokazalo i potvrdilo ono što se događalo kroz cijelo 20. stoljeće u procesu napretka multimedijalne tehnologije za mehaničku reprodukciju senzoričko-kognitivnog sadržaja – više ne živimo u dobu jezika, već u dobu slike. Točnije, slika je novi jezik koji strukturira poimanje svijeta kao sebe samoga. O tome se može naširoko filozofirati (neki čak tvrde da se nalazimo u dobu bez slike), no mi ćemo se samo zaustaviti na vrlo banalnoj činjenici da u doba sveopće digitalizacije i brze razmjene informacija, mediji slike, zvuka, videa i interaktivne multimedije imaju prednost, a sve manje mentalnog prostora ostaje slobodno za arhaični i neefikasni tekstualni medij knjige.

Stoga, pitanje opstanka e-knjige zapravo je pitanje opstanka knjige uopće. Ima li zapravo knjiga danas smisla? Možda nam se može učiniti kako je danas knjiga itekako zastupljena, jer ipak svaki dan vidimo zavidnu medijsku zastupljenost knjiga, posebice romana, a pisci postaju zvijezde poput glumačkih. No neka vas ne zavaravaju industrija i marketing. Iako postoje brojni razlozi zbog kojih čitamo knjige, činjenica je da knjiga – i tu se misli baš na tekst u opsežnoj i koherentnoj sadržajnoj cjelini – nije više dominantan mediji relevantnih kulturoloških informacija. No znači li to da sve primamo u formi slike, videa i zvuka? Naravno da ne, ali moramo razumjeti distinkciju između tekstualnog sadržaja koji konstituira knjigu i sadržaja koji je zapravo prilagođen svijetu multimedije. Za ilustraciju, možemo reći da je forma Twitter komunikacije možda najprikladnija komunikacijska forma teksta, u potpunosti prilagođena brzinskim, kvantitativnim i kapacitivnim zahtjevima suvremenog virtualnog života. Tekst se promatra kao brza informacija i specifikacija, nešto što je neodvojivo od svojeg vizualnog sučelja, nešto što je potrebno da popuni one praznine koje slike same ne mogu, a tiču se potrebe za detaljnijom informacijom. Tvit ovdje, status ondje. A svaki članak iznad jedne kartice teksta posvećen je samo onima sa živcima.

Pitanje smisla knjige nas stoga dovodi do centralnog problema. On je u tome što trenutna tehnološka infrastruktura – kako u onom svojem virtualnom, tako i u fizičkom – nema zadovoljavajućeg rješenja za efikasnu konzumaciju knjige, koje bi osiguralo njezin bez-gubitni prelazak iz svijeta fizičnosti u svijet bestjelesne digitalnosti. Krug se zatvara onim na što smo upravo upozorili – da ne postoji izvorna potreba za digitalnom knjigom koja će pokrenuti prilagodbu.

Estetika čitanja

Ono što nam je ostalo je zapravo samo potreba da knjiga ostane knjiga, u svojem tradicionalnom papirnatom obliku. Gubitak svojevrsnog fetišizma i nostalgije prema vizualnoj, taktilnoj i mirisnoj kvaliteti papira, ovitka i uveza, razlog je koji će većinu ljudi odbiti od digitalizacije, stvarajući uvijek vječnu preferenciju prema fizičkom mediju knjige. Za usporedbu, osim posebnog fenomena retro-nostalgije, zvuk i slika nisu toliko izloženi takvom odbijanju. Dio tog fetiša je i ritualna vrijednost knjige, njezina kolekcionarska vrijednost, unikatnost primjerka, nestalnost u prostoru i vremenu (svaka bilješka stvara novu povijest mojeg primjerka) i sve ostalo što vlasniku knjige pruža dodatnu dimenziju užitka.

Sve navedeno nam zapravo postavlja pitanje radi li se ovdje više o estetici čitanja ili o sadržaju čitanja. Nakon izloženog, možemo reći da je estetika čitanja trenutno jedino ono što može osigurati knjizi život, makar simuliran, poput održavanja folklornih manifestacija u svrhu „očuvanja povijesno-kulturnog blaga od izumiranja“. Jer, zainteresiranost za arhaični sadržaj može biti izazvana samo takvom ritualnom vrijednošću. Tu ne ubrajamo one koji moraju čitati zbog obaveze u obrazovanju, ili one koji ulažu veliki napor u održavanje tzv. „kulture čitanja“ iz bilo kojeg razloga. Jasno je da knjiga, ukoliko želi biti masovan medij, mora djelovati upravo prema onima koji ne pripadaju tim skupinama. Dok su glazba i video istinska potrošačka potreba u masama, knjiga to nije. Zato što mediji u kojima manevriramo, a koji sugeriraju način konzumacije, nikako ne podržavaju format knjige. Čak niti u najmaterijalnijem mogućem smislu: na desktop ekranima teško je čitati (iz više razloga), a ispisivanje na papir definitivno nije rješenje.

Tablet protiv e-čitača = forma protiv sadržaja

Tek sada dolazimo do onog dijela koji je zanimljiv nama gadgetomanima – što nam mogu ponuditi uređaji po tom pitanju? Industrija nam je u nekoliko zadnjih godina ponudila svoje rješenje u izgledom sličnim, ali funkcijom vrlo različitim uređajima: tablet i e-book čitač.

Veliki dio potrošačke mase čak ne zna ni razliku između te dvije vrste uređaja, jer zapravo misle da je riječ o tabletima u oba slučaja. Očito, možemo „zahvaliti“ Appleu na tome, koji ne samo da je promovirao tablet kao suvremeni način konzumacije bilo kojeg sadržaja na mobilni način, već je i vrhunski razradio „konzumaciju“ e-knjige. Uskoro, konkurencija je počela pratiti istim pristupom, a e-book čitač ostao je, unatoč svemu, u sjeni tableta kao usko specijalizirani uređaj za čiju se kupnju odlučuju tek najzagriženiji ljubitelji knjiga.

Što nam to govori? Prvenstveno to da e-book čitač nije univerzalni uređaj kojem, kao u slučaju tableta, sami pripisujemo funkciju s obzirom na sadržaj kojeg želimo konzumirati. E-book čitač svojom tehnologijom u potpunosti je prilagođen čitanju knjiškog teksta korištenjem zaslona s elektroničkom tintom, bez pozadinskog osvjetljenja, a to je u suštini oponašanje teksta otisnutog na papiru. Njegova specijaliziranost nije uvjetovana proizvoljno, već činjenicom da u trenutno dostupnoj tehnologiji zaslon s elektroničkom tintom praktički nije u stanju služiti za ijednu drugu funkciju, jer ograničenje na nekoliko nijansi sivog tona i nadasve izuzetno dugo vrijeme odaziva ne dozvoljavaju korištenje zaslona za intuitivan rad i konzumaciju multimedijalnog sadržaja kakvo nalazimo na tablet uređajima.

Ako tome pridodamo činjenicu da je izostanak pozadinskog osvjetljenja gotovo pa nužnost za čitanje knjiga (korištenje vanjskog, reflektiranog osvjetljenja), ali jako loše za multimediju, onda možemo to nekako i simbolički vidjeti kao nerješivi sukob između svijeta e-knjige i digitalnog multimedijalnog svijeta.

S druge strane, tablet uređaji nude ono što e-book čitači ne mogu – vrhunsko iskustvo „rukovanja“ digitalnom knjigom: brzu i intuitivnu navigaciju, visokoestetizirani doživljaj korištenjem mimetičke tehnologije (animacije okretanja stranica…) i mogućnost prikaza u boji, a da ne govorimo o novim aspektima koje dolaze s tom mogućnošću – multimedija u knjizi, interaktivnost i slično.

E-book čitač nudi mogućnost čitanja, a tablet nudi estetiku čitanja. Vrlo simptomatično, a dijagnoza je ta da knjiga današnjice boluje od tzv. estetiziranosti. Mobilna, ali i svaka druga IT-srodna tehnologija danas je zapravo prema potrošačima estetizirana u tom smislu da sam sadržaj nije od velike važnosti. On služi uglavnom kao alibi. Primjerice, biti „povezan“ kroz mobilnu tehnologiju je više estetička nadgradnja koja ima za funkciju ostvariti bit mobilne tehnologije, njezino opravdanje, no prava povezanost kao potreba krije se u neatraktivnosti same radnje i napora povezivanja koja će koristiti samo onima koji od toga na neki način žive. No sadržaja povezivanja uvijek ima, kao krajnji alibi. Mi se uvijek možemo zaista povezati. Na isti način, mi uvijek možemo zaista pročitati tu elektroničku knjigu. Njezin sadržaj je alibi. On je postojeći, i stoga svatko od nas ima mogućnost čitanja knjige. Ali zapravo, čitanje knjige nije temeljna okosnica konzumacije sadržaja. S druge strane, estetika čitanja sada je na snazi kao jedna od najjačih modnih dodataka. Uglavnom bi htjeli da nas ljudi vide kako čitamo nego da stvarno čitamo. Osim toga, uživali bismo u knjizi više kroz korice i miris papira nego kroz sam sadržaj napisanoga. Probajte neku „lijepu“ knjigu u .txt formatu čitati na nekom uređaju. „Nije to to“, reći će mnogi. Drugi će „okrivljavati“ uređaj i format za „nepraktičnost“. Većina će se složiti da je tiskano izdanje mnogo bolje. Zato što nije baš sasvim bitan sadržaj knjige, već pakiranje.

Gdje onda tu mjesto za e-čitač čak i ako se osigura efikasna distribucijska mreža? Nema ga u izobilju, jer e-čitač ne nudi estetiku čitanja. Umjesto toga, većina kupaca i dalje bi se okrenulo tabletu, koji to nudi, a osim toga, nudi i sve ostalo – igre, video, audio, internet itd. Dakle čitanje knjige nije samo po sebi dovoljan razlog. Ono mora biti „feature“, nešto za upražnjavanje životnog stila. Malo nas je koji danas praktički živimo od čitanja knjiga. Malo nas je „specijaliziranih“.

Zašto bi uopće čitali?

Zašto bi čitali, ako možemo izgledati kao da čitamo? Imati kolekciju knjiga na svojem iPadu, imati mogućnost podešavanja i interakcije, imati tako lijepi osjećaj kinematičkog savijanja virtualnog papira na ekranu pod našim prstima… sve je to prekrasno, a knjigu ni ne moramo baš zaista čitati. Zar zaista mislimo kako nas u čitanju knjige neće omesti nekakva mail obavijest, poruka ili sama činjenica da možemo u isto vrijeme surfati internetom? Puno ljepše je uživati u HD ekranu izuzetne razlučivosti nego u dosadnom sivom prikazu elektroničkog čitača knjiga, koji ne može ništa osim toga da prikazuje tekst kao što ga prikazuje papir, ali još uz to bez mirisa i bez korica. E-čitač je spor, sporiji od našeg ubrzanog životnog stila. Vrijeme prijelaza na iduću stranicu gotovo da stane u jedan „tvit“. Treba imati živaca. A onda još treba imati još više živaca da se pročita taj cijeli zamorni tekst. Bolje da onda nađemo što plići i što pitkiji sadržaj. Neki adrenalinski bestseller ili neku sapuničastu priču.

Tko zna, možda e-book čitač zaživi onog trenutka kada njegov ekran bude uspješno prikazao pedeset nijansi sive.