Početkom siječnja predstavljen je LaCie eksterni disk nazvan Blade Runner, a kako je i najavljeno po predstavljanju jedan od 9999 primjeraka je stigao i u šape Gadgeterije. Nakon nekoliko dana korištenja i testova slijedi puna recenzija:

Kompanija LaCie je u nemalo navrata surađivala s vrhunskim dizajnerima u izradi kućišta za svoje uređaje, a ovaj put je u igri ni manje ni više nego Philippe Starck – čovjek koji je više od 30 godina stvarao objekte koji su utjecali na svijet. Za ovaj proizvod ograničene serije od 9999 komada je isprva bitniji izgled no ono što se nalazi unutra. Zapravo, pogled na kutiju pakiranja ni ne otkriva olako da je riječ o eksternom disku. Tu su tek fotografije neke neobične skulpture sa svih strana u prirodnoj veličini – i valja vjerovati na riječ – ta skulptura je masivna, kako u kutiji tako i van nje.

Pogled s bočne strane

Viđalo se i ranije dizajnerskih predmeta koji bi bez problema zasjeli na kakvu policu kao “ukras”, ali ovaj je ipak nešto složeniji od toga. U pitanju je, kako već bijaše napisano, eksterni disk omotan u težak i grub plašt, koji istovremeno izgleda mehanički i zarobljavajuće dok se unutra nazire nešto gotovo organsko i pokretno. Starck opisuje ovaj uradak kao svojevrsnu Pandorinu kutiju s oštrim vanjskim linijama uz mekane, praktički ljudske obline u unutrašnjosti – sve kako bi se stvorila metafora kibernetičke budućnosti. Odatle, po tematici kultnog filma stiže i naziv – Blade Runner.

Detalj kućišta

Fotografije ovog diska mu teško mogu ići u prilog, koliko osjećaj prigodom (nepotrebnog) rukovanja njime. Masa od dva kilograma, gruba vanjska tekstura i u najmanju ruku misteriozan, iz nekih kutova skoro živ unutrašnji oblik su impresivni u svakom smislu. I ne dosađuju. I kao da cijelo vrijeme komuniciraju. Jedini dojam kvari minijaturni dio kućišta s donje strane koji nije od debelog aluminija već plastike.

Donja strana kućišta

Od puste opsjednutosti oblikom prošlo je neko vrijeme dok se nije otkrio i ostatak kutije koji još sadržavao modularni punjač (dolaze priključci za praktički sve vrste utičnica na svijetu), USB 3.0 kabel i kratke upute za spajanje otisnute na kartonu. Nigdje nije uhvatljiv niti jedan detalj koji bi otkrio tehnikalije koje leže unutar kućišta. Nema modela diska, nema brzine, tek informacija da je riječ o kapacitetu od 4TB. I to je moglo pobuditi određenu dozu sumnje, jer krajičkom uma je uvijek kolao podatak da je nemali broj dizajnerskih uradaka do sada bio lišen funkcionalnosti na ovaj ili onaj način. Ponešto optimizma daje Starck:

Stil, simbolizam ili funkcionalnost, ništa ovdje nije viškom. U Blade Runneru je topla elektronika okružena metalnom ljuskom a rebra radijatora je hlade. Činjenica da je disk smješten u središtu rebara pomaže pri cirkulaciji zraka, a korišteni metalni materijal omogućuje bolju temperaturnu provodljivost. Philippe Starck

425. primjerak ograničene serije

Odabir odgovarajućeg adaptera i prvo spajanje na USB 3.0 protekli su bez problema – kablovi prolaze kroz rebra radijatora sa stražnje strane i postaju nevidljivi. Disk je, po paljenju na + logotip sa strane kućišta uz standardni mehanički kliktaj otvorio poseban alat za formatiranje i odabir načina korištenja, uz mogućnosti instaliranja različitih (sigurnosnih i backup) komada softvera. Tu se ponudilo i 10GB cloud spremišnog prostora na servisu Wuala te registracija i uvjeti dvogodišnjeg jamstva. Nakon instalacije i prvog pokretanja, među listom pogona u računalu pojavila se i ikonica visoke razlučivosti koja prikazuje LaCie Blade Runner.

Odmah potom su pokrenuti i standardni benchmark alati, HD Tune 5.0 i CrystalDiskMark 3.0.2 u 64-bitnoj varijanti. Rezultati su konzistentni u oba programa i…nevjerojatno visoki. Disk koji se nalazi u ovom dizajnerskom kućištu pripada u apsolutni vrh lige mehaničkih diskova koji se vrte na 7,200 okretaja u minuti. Sekvencijalno učitavanje i zapisivanje su se zaustavili na kakvih 180MB/s, a na unutrašnjim dijelovima ploča brzina je bila minimalno 84MB/s što je i dalje impresivan rezultat. Naravno, pri tom je riječ o Blade Runneru spojenom na USB 3.0.

Kada je disk spojen na USB 2.0 stvar očekivano postaje mnogo gora zbog ograničenosti standarda:

Disk se u alatima stalno prikazivao kao “Lacie Blade Runner” umjesto konkretnog modela/serije. Kako bi se otkrili i ostali podaci bilo je potrebno malo kopanja. Naposljetku se saznalo kako je riječ o posebnoj seriji diska Segate Barracuda XT kapaciteta 4TB koji raspolaže sa jednako impresivnih 128MB cachea. Disk je u samom radu jako tih (osim već navedenog početnog klika). Tiši od zvuka ventilatora koji dopire iz kvalitetnih Antec ili Fractal Design kućišta koji ih dodatno prigušuju. To i ne čudi obzirom da je cijeli disk omotan u metalni plašt, a s donje strane mu se nalaze i gumirane nogice koje dodatno apsorbiraju vibracije. Glasnoća postaje primjetljiva tek kada se disk iz nekog razloga stavi na neku od drugih, nepredviđenih strana.

Stražnja strana kućišta

Jesu li očekivanja od ovakvog proizvoda ispunjena? Itekako. Iako dizajnerski, cjenovno je prihvatljiv (300USD). Što se karakteristika tiče, disk ni tijekom najdugotrajnijih testova nije bio toliko topao da bi bio neugodan na dodir – pasivni hladnjak koji čini njegovo kućište je obavljao izvrstan posao. A posebno uzme li se u obzir kojim brutalnim performansama raspolaže – ipak mehanički – disk. Čista petica. Ako i postoji ozbiljna negativna strana, to je činjenica da sav postojeći hardver čini jednostanvo – ružnim.
Unatoč svemu postoji i za mnoge nepremostiv problem – u HR je gotovo nemoguće nabaviti LaCie Blade Runner.

S+arck logotip