Posljednjih godina jedna kompanija definitivno na poseban način obilježava ICT industriju. U njoj je vrlo izgledno ostavila neizbrisiv trag – bio on loš ili dobar u očima potrošača. A budućnost – novo sutra joj tek dolazi. Naravno, riječ je o kompaniji Google.

U seriji tekstova od kojih su dijelovi pripremani i prilagođavani (ne, nije tu bilo značajnijeg skupljanja virtualne prašine) još od ranog dijela prošle godine, na pladnju će se nalaziti Google, uz sličan tretman kakvog su dobili Apple i Microsoft. [1] Ipak, ono što je odugovlačilo ovaj tekst osim lijenosti autora jest činjenica da je u mnogočemu baš Google kompanija koja ide najbržim tempom. Valjalo je povezati konce unatrag godinu dana (i više) pa imati nešto opipljivo, koliko-toliko smisleno.

U prvom tekstu bit će riječi o najpopularnijoj mobilnoj platformi današnjice – Androidu. Ne toliko o njenoj povijesti, koliko o upečatljivo brzom razvoju, kojeg po svemu sudeći ni proizvođači ne žele ne mogu pratiti. Kao i obično, valja krenuti nekim redom;

Profit je profit je profit.

Slično (i ne nužno parafraziranoj) Ferengi uzrečici: fragmentacija je fragmentacija je fragmentacija. Oh da, taj toliko mrzak pojam u svim medijima i onih koji se drže nekog kampa koji tobože „mrzi“ sve vezano za Android. Stvar je istini za volju nešto složenija od toga, no to nije (jedini) pretjeran problem ove mobilne platforme iz Mountain Viewa. Ili možda ipak…?

Za korisnike je taj termin značajan ne zbog samoga termina, ne zbog relativno rijetkih nedostupnih (ili nestabilnih) aplikacija za baš verziju operativnog sustava koji je na njihovim uređajima, ne zbog „obožavanja nekog drugog korisničkog kampa“, već zbog sigurnosti. Sigurnosne rupe na starijim uređajima ostaju vječno otvorene, ili u rijetkim sretnim situacijama, tek zakrpane polovično. Početkom ove godine je tragikomičnu priču načeo HTC Thunderbolt, dvije godine star telefon koji je za osvježenje dobio 15 mjeseci staru nadogradnju. [2]

Doduše, ne treba se posebno pretjerana pažnja poklanjati ni sigurnosti kada je ovaj termin u pitanju. Ono gdje problem leži su developeri, koji se moraju prilagođavati stotinama različitih uređaja. Prije nego netko odmah zausti kako se i “svijet računala susreće s takvim problemom pa se developeri snalaze“ valja imati na umu kako je riječ o tablet računalima i pametnim telefonima, čija je osnova fundamentalno drugačija – i to ne samo zbog arhitekture (Intel s x86 Atom čipovima već “vrti” Android).

„Postaju li indie app developeri ugroženom vrstom?“ upitala se u istraživanju Mary Ellen Gordon s Flurry bloga, inače kompanije čije analitičke i marketinške usluge koriste prilično poznati Rovio, Zynga, Electronic Arts, Skype i mnogi drugi. [3]

Gordon je iskoristila Flurry Analytics podatke kako bi pronašla optimalnu točku za developere i ona se ne čini pretjerano dobrim pokazateljem. Da bi developeri zastupili 80% ukupnog aktivnog broja uređaja, moraju svoje aplikacije prilagoditi za 156 različitih modela.

Uporaba različitih fizičkih uređaja umjesto emulacije je obično suvišno i gubitak resursa, no lani to nije spriječilo kompaniju Animoca da postigne određenu razinu humora o kojoj je izvijestila Kim-Mai Cutler; [4] inače uspješna firma koja je u doba izvještaja imala više od 70 milijuna preuzimanja svojih mobilnih aplikacija je za testiranje tad koristila kakvih 400 različitih Android uređaja:

Rovio, kompanija koja stoji iza jedne od najpopularnijih mobilnih igara (Angry Birds) je u više navrata preko društvene mreže Twitter već prije par godina jasno dala do znanja koliko je dodatnog truda potrebno za Android: „Svi uređaji su različiti. Treba čitava vječnost za njihovo testiranje.“ [5]

Je li se ekipi iz Rovia muka isplatila? Naravno, no nije svaki studio jednako moćan ili uspješan. Problem je itekako stvaran, no svakako je pohvalno što Google barem djelomično pokušava spasiti stvar svojim uputama za developere. [6][7]

Današnja situacija je nešto bolja, međutim, 53.7% svih trenutno aktivnih uređaja se nalazi na 2.3x verziji Androida ili starijoj. Udio najsvježije inačice, 4.2 je svega 1.6%. [8] Neovisno o tome, Google (jednako) zarađuje.

Vjerujte Schmidtu. Nebo je zeleno.

Ono što u konačnici ne pomaže ovoj situaciji jest činjenica da mnogi proizvođači još uvijek „štancaju“ očajno podržane uređaje – na Gingerbreadu. Da. Budget telefoni s hrpom različitih čipova su „kvaka“, a ovakvom razvoju stanja se jednostavno ne nazire kraj. Stvar je u tom da Googleu općenito takvo što ne smeta pretjerano, a klasično ograđivanje od odgovornosti se odradi tek jednostavnim rečenicama. „Android je besplatan, otvoren, popularan i ne možemo kontrolirati tko radi nešto s njime…“, „Ono što vi zovete fragmentacija mi zovemo diferencijacija…“, često se znalo čuti od kompanije iz Mountain Viewa.

Rješenje? Kupovati Nexus brand uređaja direktno od Googlea i zaboraviti na Android Update Alliance obećanja. S tom inicijativom mobilnih operatera i proizvođača do sad se oprostio valjda svatko zdravog razuma jer se od Google I/O 2011 suštinski malo toga promijenilo. Je li uistinu većina uređaja od obećanja dobivala 18 mjeseci pune podrške za svježu inačicu Androida?

Eric Schmidt, glavna zloća kad su u pitanju spomenuti citati iz ove kompanije je u siječnju 2012. spomenuo i svoju „ingenioznu“ viziju rješenja: „Ako vam se uređaj ne sviđa, uvijek možete kupiti onaj od nekog drugog proizvođača“. Bitno je da se gura dalje, jer proizvođače i korisnike ne trebaju štititi u tom smislu; njima je navodno sve potpuno slobodno – i ne nužno s krilcima koji sigurnost znače.

Usput rečeno, tko zna da je Google prijetio Aceru izbacivanjem iz ranije spomenute inicijative za nadogradnje? To se dogodilo zbog toga što se potonja kompanija mislila baciti u divergentne vode prilagodbom Androida u nešto što bi se zvalo Aliyun OS. Gubitak kompatibilnosti društvo iz Mountain Viewa nije odobravalo, na što su prozvani zbog „neotvorenosti“ – a zalaganje za nadogradive uređaje nije daleko došlo do danas. [9]

Divlji, nekontroliran i…mrtav?

Nakon velike opće eksplozije i poplave Android uređaja, potonja se nije povukla. Zapravo, danas je više različitih uređaja na platformi no ikad prije. Ballmer je ekosustav platforme nazvao divljim i nekontroliranim, no koliko god komedijaških izjava imao, ova je možda u neku ruku i istinita – i, izgledno, možda povezanija za samu platformu no za ekosustav. Premda je Google s posljednjim inkarnacijama usmjerio sebe i developere na svojevrsno unificiranje dizajnerskog jezika, Android je još uvijek „u potrazi“ za identitetom. Međutim, za svakoga se može pronaći ponešto na ranije spomenutom preplavljenom tržištu pa se tako čak i u onim budžet varijantama obično kotrljaju korisnička sučelja koja će naići na širenje zjenica kakvog potrošača.

Ta neobična kombinacija otvorenosti prilagodbama i sušta jeftinoća su sila koja je vodila platformu ka ovoj sadašnjoj dominantnosti. Ako je ikad itko i pomislio da svoju popularnost Android duguje pridjevima otvoren i besplatan, ni ne sluti koliko je u zabludi. Najveći rast već neko vrijeme Android duguje tržištima u razvoju, tržištima željnim jeftinih a pametnih uređaja:

Google I/O 2012, najbrže rastuća tržišta

Međutim, sve dolazi uz cijenu. Android kao brand, kao ime postaje nebitan – u svakom smislu. U nižim segmentima korisnici uzimaju „jeftini smartphone“, a u višim segmentima traži se „Galaxy S3“. Traži se samo jedno. “Samsung”. Da se primijetiti – ne, nitko ne pjeva „mogu li dobiti nešto na Androidu“. Paralelno s tim, Google je navodima iz The Wall Street Journala prilično zabrinut oko toga što Samsung postaje sinonim za uređaje na platformi, a ne ime Androida. Igra te dvije kompanije se nastavlja i drugdje. [10][11] Korejska kompanija je apsolutni tržišni pobjednik u bitki uređaja na toj platformi, a kako bi stvar pokušali poništiti barem u određenoj mjeri, velika je vjerojatnost da će Motorola Mobility, osim patentne vrijednosti možda konačno početi igrati bitniju ulogu u hardveru.[12]

U nastavku priče slijedi obrada ostalih usluga i (ne)bitnih proizvoda koje je Google predstavio, s posebnim osvrtom na to kamo i na koji način kompanija uopće ide dalje.

Izvori: